Zašto je BiH i dalje pod nadzorom, a sve manje pod kontrolom

Bosna i Hercegovina je i dalje jedna od rijetkih evropskih država u kojoj međunarodna zajednica formalno igra ogromnu ulogu. Tu su Ured visokog predstavnika, evropski put, američki politički, diplomatski i finansijski alati pritiska, međunarodne misije i cijela arhitektura nastala nakon Daytonskog sporazuma.

Pa ipak, u 2026. godini zemlja sve više djeluje kao prostor u kojem svi još imaju utjecaj - ali niko više nema dovoljno uvjerljive moći da nametne jasan politički ishod.

Upravo u tome možda leži ključ današnje krize u BiH. Problem više nije samo u domaćim političarima koji testiraju granice sistema, nego i u činjenici da međunarodni akteri i dalje upozoravaju, ali sve rjeđe djeluju na način koji proizvodi stvarnu političku disciplinu.

BiH, ukratko, nije bez međunarodnog nadzora. Ali sve manje djeluje kao zemlja u kojoj iko zaista nameće posljedice.

Upozorenja bez automatskih posljedica

Tokom prošle godine i početkom ove bilo je mnogo izvještaja o sve oštrijim reakcijama evropskih i zapadnih aktera na poteze vlasti bh. entiteta Republika Srpska (RS), uključujući otvorena upozorenja da zakoni i politički koraci iz Banje Luke podrivaju institucije BiH i ustavni poredak zemlje.

U jednom od upečatljivijih signala iz evropskih prijestolnica, iz švedskog Ministarstva vanjskih poslova poručeno je da “Republika Srpska mora poštivati Ustav Bosne i Hercegovine i zakone zemlje, te poštivati nadležnosti i odluke pravosudnih institucija na državnom nivou”.

Posebno je odjeknula i poruka Evropske službe za vanjske poslove, da akti usvojeni u Narodnoj skupštini RS 27. februara, a potpisani 5. marta 2025. godine, “podrivaju ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine”, funkcionalnost državnih institucija i temeljne slobode građana.

U isto vrijeme, Ustavni sud BiH privremeno je suspendovao više tih akata, uz upozorenje da bi njihova provedba mogla imati ozbiljne posljedice po ustavni poredak i suverenitet države. OHR je u svom 67. izvještaju otišao još dalje i ocijenio da su vlasti RS nakon presude Miloradu Dodiku pokrenule “dosad nezabilježene napade na ustavni poredak” i pokušaj stvaranja paralelnog i konfliktnog sistema između državnih i entitetskih institucija.

To znači da institucionalni alarm nije izostao. Nije nedostajalo oštrih riječi. Nedostajao je, međutim, širi osjećaj da iza tih riječi stoji politička snaga koja može zaustaviti proces.

Upravo taj jaz između formalne međunarodne arhitekture i stvarne sposobnosti da se domaći akteri brzo disciplinuju danas je možda i najvažnija priča o BiH.

Evropski put i sve slabiji efekat upozorenja

Jedan od razloga zašto taj jaz djeluje sve vidljivije jeste i promjena evropskog pristupa. Evropska unija je i dalje formalno prisutna kroz proces pristupanja, političke uslove i diplomatski jezik reformi, ali sve je manje uvjerenja da taj okvir proizvodi onu vrstu političkog straha ili ozbiljnosti kakvu je nekada barem nominalno proizvodio.

U praksi, BiH danas djeluje kao zemlja koja istovremeno dobija sve više upozorenja i sve manje jasnih posljedica. Domaći politički akteri zato sve lakše računaju da upozorenje nije isto što i kazna.

To ne znači da je evropski put nestao. Naprotiv, on je i dalje važan kao formalni okvir i politički simbol. Ali je sve teže tvrditi da on sam po sebi više ima istu disciplinirajuću snagu kakvu je nekada imao u regionu.

Washington kao tržište političkog pristupa

U takvom ambijentu raste važnost Washingtona - ali ne nužno kroz klasičnu diplomatiju.

Tokom 2025. i početkom 2026. postalo je jasno da se politička borba oko BiH sve više vodi i kroz lobističke ugovore, američke konzervativne krugove i mreže pristupa unutar političkog okruženja Donalda Trumpa. Posebno su odjeknuli tekstovi o angažmanu bivšeg guvernera Illinoisa Roda Blagojevicha, te kasnije o ulozi drugih lobista i posrednika koji su Dodikovu politiku pokušavali približiti američkoj desnici kroz jezik “kulturoloških ratova”, napada na “woke” politiku i grantove za demokratiju na Balkanu.

Vlada Republike Srpske je pojedinim lobistima i advokatima povezanim s Trumpovim krugovima plaćala ukupno “oko 300.000 dolara mjesečno ili više”, što najbolje pokazuje da se borba za utjecaj više ne vodi samo diplomatski, nego i kroz skupo plaćeni politički pristup.

To samo po sebi nije nezakonito niti neobično u američkom sistemu. Ali politički jeste veoma indikativno. Pokazuje da domaći akteri sve otvorenije računaju da se u Washingtonu više ne odlučuje samo kroz institucije i zvanične kanale, nego i kroz veze, ideološke signale i skupo plaćeni pristup.

Upravo tu leži važan dio današnje priče o BiH: kada vanjska politika postane manje predvidiva, a više transakcionalna, lokalni akteri se brzo prilagode.

Sankcije postoje, ali je pitanje koliko još odvraćaju

Kada je riječ o američkom pritisku, ključna riječ postala je: vjerodostojnost.

U oktobru 2025. su Milorad Dodik i niz njegovih saradnika, članova porodice i povezanih kompanija uklonjeni sa američke liste sankcionisanih osoba, što su analitičari odmah tumačili kao znak promjene pristupa Washingtona prema Dodiku i RS. Sagovornici su upozoravali da takav potez nije samo tehnička odluka, nego politički signal koji se u BiH čita veoma pažljivo.

Upravo zato je važna i ocjena američkog profesora Daniela Serwera, koji je u februaru ove godine sažeo problem u jednoj rečenici: “Trumpova administracija je notorno transakcionalna, što znači kada nešto da, želi nešto da dobije”.

Serwer je i ranije upozoravao da ne vidi “nikakav suštinski razlog” na terenu koji bi opravdao ukidanje sankcija Dodiku.

Upravo je to ključni problem za BiH. U ovoj zemlji nije važna samo činjenica da sankcije postoje, nego i procjena koliko su ozbiljne, koliko su dugotrajne i da li zaista mijenjaju ponašanje ljudi kojima su namijenjene.

Kada signal postane promjenjiv, raste spremnost da se političke granice testiraju agresivnije.

Stara upozorenja, nova slabost

Sve to ne znači da su domaći politički akteri postali jedini ili glavni izvor krize. Oni i dalje imaju vlastite interese, vlastite ciljeve i vlastitu političku računicu.

Ali isto tako je sve teže ignorisati činjenicu da svaka pukotina između Washingtona i Brisela, svaka spora reakcija, svaka globalna kriza koja skrene pažnju i svaka nejasna međunarodna poruka snižava cijenu političke opstrukcije u BiH.

Izvještaji su tokom protekle godine u više navrata pokazivali kako se ta nova realnost vidi i kroz konkretne primjere: od Dodikovih skupih lobističkih aranžmana, preko pokušaja skidanja sankcija, do sve otvorenijeg uvjerenja da se međunarodni poredak oko BiH više može zaobilaziti, testirati ili pregovarati s njim nego ranije.

Drugim riječima, međunarodni akteri i dalje postoje. Ali sve manje djeluju kao jedinstven i uvjerljiv blok.

Da li se Dayton još provodi - ili se samo citira?

Zato najvažnije pitanje današnje BiH možda više nije samo ko izaziva krizu, nego ko još ima kapacitet da je zaustavi.

Daytonski okvir formalno i dalje postoji. Postoje i Ustav, državne institucije, OHR, evropski put i međunarodni akteri koji i dalje govore jezikom zaštite suvereniteta, ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta.

Ali sve se više nameće sumnja da li se ta pravila još zaista provode - ili se samo citiraju dok ih domaći politički akteri sve otvorenije testiraju.

Tri decenije nakon Daytona, BiH i dalje živi u jeziku međunarodnog poretka: u Ustavu, institucijama, saopćenjima i formalnim mehanizmima zaštite. Ali njena svakodnevna politika sve više pokazuje koliko je stvarna moć tog poretka postala neujednačena, spora i podložna testiranju.

I možda je upravo to danas najprecizniji opis zemlje koja je i dalje pod nadzorom - ali sve manje pod kontrolom.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad